1. Štenje Knjige Zakarije proroka
Zak 12,10-11
|
1. Štenje Knjige Zakarije proroka
10 Ovako govori Gospodin: Izlit ću na dom Davidov i na |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Galaćanom
Gal 3,26-29
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Galaćanom
26 Braća, svi ste sini Božji po vjeri u Kristušu Jezušu.
|
18 Kad je Jezuš bio sam da moli, bili su s njim i učeniki i pitao
je je govoreći: “Za koga me držu ljudi?”
19 Oni su odgovorili: “Neki za Ivana Krstitelja, drugi za
Iliju, a drugi opet, da se je jedan od prvašnjih prorokov
goristao.”
20 Tada nje pita: “A za koga me vi držite?” Odgovori mu
Šimon Petar: “Za Kristuša Božjega.”
21 A Jezuš im oštro zabrani, da to komu povidaju.
22 Još je dodao: “Sin človičanski mora mnogo trpiti; on mora
od starješin, duhovničkih poglavarov i pismoznancev
zahićen biti. Ali treti dan će se goristati.”
23 Reče pak svim: “Ki hoće mene naslijedovati, neka zataji
samoga sebe i neka zame svaki dan svoj križ na se i tako
ide za manom.
24 Ar ki hoće spasiti svoj žitak, izgubit će ga; a ki izgubi svoj
život zbog mene, spasit će ga.”
Pripjevni psalam
Ps 63 (62),2.3-4.5-6.8
|
Duša moja za tobom žaja. 2 Duša moja za tobom žaja i tijelo moje teži za tobom * u zemlji pustoj, suhoj i žajnoj.
3 Poiskao sam te u tvojem svetišću, * da vidim tvoj sjaj, tvoju slavu. 4 Jer tvoja je ljubav bolja od žitka, * moje te usnice slavu.
5 Tako te hoću slavit u svojem životu, * u tvoje ću ime zdizati ruke. 6 Nasitit ću se mozgom i salom, * moja te usta klicanjem slavu.
8 Jer ti si pomoć bio meni, * u obrambi tvojih kril se radujem. 9 Duša se moja k tebi privija, * desnica tvoja me drži. |
O Jezušu se ljudi čuda puti pominaju, morebit svakoga dana, i tako jur već od dvi jezero ljet. To je jedan od razloga zač je Bog u našem žitku i zač će svenek ostati.
Za nas je važno, ne samo danas, nego svaki dan odgovoriti na pitanje: Gdo je za mene Jezuš Kristuš? Bilo bi dobro da to postane naša svakodnevna duhovna vježba zbog ke ćemo imati svenek frižak odgovor na ovo važno pitanje.
Odgovor na ovo pitanje se ne daje našimi usti, nego našim žitkom, to znači: koliko se trsimo da Jezuš bude u nami, koliko mislimo na njega u našoj svakodnevnici, koliko smo njemu spodobni.
Nije dovoljno danas skupno s apoštolom Petrom kazati: „Ti si za mene Kristuš, Sin Boga živoga“. Naš odgovor bi trebao biti iz našega srca, peršonski i iskren.
Jezušu je svatko od nas važan. Za svakoga je umro, za svakoga je krv svoju prolio. Kako velika čast i dostojanstvo: biti ljubljen od Boga, od Kristuša Gospodina našega.
Biti kršćan ne znači samo “bilo kako” vjerovati u Boga, nego pred svim, nasljedovati Kristuša. A to pred svim znači, s njim ići na putu: “Gdo želji biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka svaki dan zame na sebe križ svoj i neka ide za manom”.
Taj poziv ne zvuči jako primamljivo. Ako biti kršćan izgleda tako, nikakvo čudo, da mnogi daju prednost višoj sili u ku jednostavno vjeruju, nego da se upuste u jedan takov križni put. Ali Gospodin obećava da se taj put isplati. Neobično obećanje: gdo kani život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti!
Kako to “funkcionira”? U biti sasvim jednostavno: Ljubav oslobadja. Ona se ne veže na samu sebe. Ona ne misli samo na “samoostvarenje”. “Odreći se samoga sebe” znači: ne učiniti sebe središćem. To more biti prilično teško. Ali čini srićnim. Kristuš pokazuje, kako to ide!
Jezuš apoštolom, ali i svim nam, tumači kako je nemoguće biti njegov učenik bez prihvaćanja križa, bez odricanja, bez boli, bez oprošćenja.
Odreći se sebe samoga znači ne iskati sebe i svoje, već radije misliti i živiti za druge. To znači odreći se svakoga griha i svih svojih falingov i stalno živiti s Bogom.
Uzimati svoj križ svaki dan znači nositi teret drugoga i savjesno živiti svakoga dana i trenutka kot osvjedočeni vjernik.
Jezuše, Ti si nam darovao žitak, pomozi nam da se i mi iz ljubavi darivamo drugim i učinimo sve da budu malo srićniji i radosniji. Amen