|
1. Štenje Knjige Postanka
Post 12,1-4a
|
1. Štenje Knjige Postanka
1 U oni dani reče Gospodin Abrahamu: “Poj iz zemlje svoje, izmed svoje rodbine, iz očinskoga stana i dojdi u zemlju, ku ću ti pokazati! 2 Velik ću narod načiniti od tebe, blagoslovit ću te i proslaviti tvoje ime. Blagoslovom ćeš postati. 3 Blagoslovit ću one, ki te blagoslavljali budu, a ki tebe budu proklinjali, one ću prokleti. Po tebi ćedu blagoslovljeni biti svi narodi zemlje.” 4a Onda se je Abraham dao na put, kako mu je Gospodin bio rekao. |
|
2. Štenje Drugoga pisma svetoga Pavla Timoteju
2 Tim 1,8b-10
|
2. Štenje Drugoga pisma svetoga Pavla Timoteju
8 Predragi! Trpi s manom za evandjelje pomoću Božjom. 9 On nas je spasio i pozvao svetim zvanjem, ne po naši djeli, nego po svojoj odluki i milosti, ka nam je dana u Kristušu Jezušu pred vječnimi vrimeni, 10 a sada se očitovalo dolaskom Spasitelja našega Jezuša Kristuša. On je obladao smrt i donesao na svitlost neraspadljiv žitak po evandjelju. |
1 U onom vrimenu zame Jezuš sa sobom Petra i Jakova i
Ivana, brata njegovoga, i otpelja je nasami na jedan
visok brig.
2 I preobrazio se je pred njimi, i rasvitilo se je lice njegovo kot
sunce, a pratež njegova obilila je kot snig.
3 I nut, skazao im se je Mojzeš i Ilija govoreći s njim.
4 Tada progovori Petar i reče Jezušu: “Gospodine, dobro
nam je ovde biti! Ako hoćeš, načinit ćemo ovde tri šatore:
tebi jednoga, Mojzešu jednoga i Iliji jednoga!”
5 Kad je on još govorio, obstro je je svitao oblak, i nut (čuli
su) glas iz oblaka govoreći: “Ovo je moj predragi Sin,
u kom sam se obradovao; njega poslušajte!”
6 Čuvši ovo učeniki pali su na lica svoja ter se jako bojali.
7 Tada pristupi Jezuš k njim, dotakne ih se i reče: “Stante se
i ne bojte se!”
8 Podignuvši pak oči svoje nisu nikoga vidili, odlag samoga
Jezuša.
9 I idući doli s briga opomenuo je je Jezuš govoreći: “Nikomu
ne povidajte ovo, dokle se Sin človičanski ne stane od
mrtvih!”
|
Pripjevni psalam
Ps 33(32),4-5.18-19.20 i 22
|
Neka bude, o Bože, nad nami tvoje pomilovanje, jer se u tebe ufamo svagda. 4 Jer rič Božja je prava * i vjerna su djela njegova. 5 On ljubi pravdu i pravo. * Njegove milosti puna je zemlja.
18 Nut Gospodinovi oči nad svimi, ki se ga boju, * nad svimi, ki se ufaju svagda u milost njegovu. 19 Da život njihov od smrti izbavi * i da je u vrimenu glada nahrani.
20 Na Gospodina duša nam čeka: * u svetom njegovom imenu ufanje j’ naše. 22 Neka bude, o Bože, nad nami tvoje pomilovanje, * jer se u tebe ufamo svagda. |
Svenek na drugu korizmenu nedilju glasi Crikva evandjelje „preobraženja Jezuševoga“. Jur ta činjenica nas uči, da je to pripetenje bilo važno za prve učenike, za prve kršćane. Ono je pomoglo prvim kršćanom, da bolje razumu i bolje podnesu muku, smrt i goristanje Gospodinovo. Mogli su se spomenuti, da je je Jezuš pripravio na svoju smrt i svoje goristanje, da im je dostkrat rekao, da ov svit nije sve. Naš zemaljski žitak će jednoč završiti, ali to neće biti konac i kraj, nego po ovom žitku nas čeka ča većega, zmožnijega, da lipšega. Ovu istinu je Bog pokazao trim učenikom, kad je Jezuša pred njimi preobrazio i im ga je kratko pokazao u njegovoj nebeskoj diki. Bog Otac je kanio tako učenike - a i nas – pripraviti na istinu i istinitost žitka. A to je smrt i goristanje! Smrt i goristanje idu skupa, ali zadnja rič nije smrt, nego goristanje, žitak.
Zato i Jezuš veli učenikom: „Stante se. Ne bojte se!“ Ta rič, ta nalog valja i danas. Svakomu od nas Bog to govori.
U prvom nediljnom štenju čujemo, da je Bog Abrahamu rekao, da počne ča novoga; Abrahamu, ki je jur bio 75 ljet star, ki nije imao dice sa ženom Sarom, njemu je Bog obećao, da ćedu njegova dica nastati veliki narod. On stari človik, Abraham, neka počne ča novoga, otpravi se u novu, nepoznatu zemlju.
„Stani se, poj, prez straha“. Znamo. Abraham je poslušao Boga. I postao je blagoslov narodom; Otac svih vjernikov.
„Stani se. Poj prez straha“. Idu li nam ove riči k srcu? Se ćutimo pogodjeni ? Je to ča za nas ili nek za drugoga?
Koliko toga se stane u našem žitku, ča nek malo počne? - Mislim na stinjačkoga tišlira, Ferenca Grandića, ki se je počeo pred 30 ljeti angažirati u Burkini Faso. Njegov projekt „Pomoć direktno“ je počeo takorekuć prik noći. Jedan ključni doživljaj, kad je bio prvi put u Burkina Faso, je bio dost. To je bilo: dičaki su se tukli za tvrdi kruh, koga je Ferenc bio kraj hitio. A ča je kroz ljeta nastalo? Koliko škol, crikav, špitaljov, zdencev, fabrikov, djelatnih mjest se je stvorilo?
Pred kratkim sam bio u Indiji i sam doživio, ča je nastalo iz projekta, koga su sadašnji petrštofski farnik Sebastian i njegov prijatelj Roj počeli, kad su bili kapelani. Prez pinez su počeli graditi stan za prognane, zlostavljene, betežne žene. Ta stan još danas postoji, a uz to su gradili veliku školu i internat za betežnu, handikapiranu, ukočenu dicu. Skrbu se za 380 dice i mladih ljudi.
Da. „Stani se, poj, prez straha“. To valja i danas. Za svakoga.
Bog poziva, da se ufamo i zaufamo u Njega, da smo prez straha.
U tom smislu: hasnovitu, korisnu korizmu.
Uvodna molitva
U poslušnosti vjere, sjedinjeni s Jezušem Kristušem obratimo se Bogu Ocu da nas pouči na putu života i sa nam pomore u naši teškoća.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Čuj, Oče sveti, molitve svojega naroda. Daj da u saznanju da nas čeka vječna radost mirno živimo na ovom svitu dokle ti dojdeš, Jezuš Kristuš, Gospodin naš.
Amen.