Nazočnost pri općoj audijenciji pape Leona XIV. bio je vrhunac shodišća Željezanske biškupije u Rim. Biškup Egidije svečevao je svetu mašu za hodočasnike u baziliki sv. Petra – rijetka čast za grupu hodočasnikov. U svojoj prodiki u baziliki svetoga Petra govorio je biškup Egidije Živković o misionarskoj snagi vjere, zajedničtvu u Crikvi i služenju siromašnim.
 

Vrhunac putovanja gradišćanskih hodočasnikov u Vječni grad Rim bili su njihovi većkratni pohodi Vatikanu. Maša na oltaru Svete Stolice predstavlja posebnu čast za grupu u Rimu. Gradišćancem je iskazana ta čast: biškup Egidije mogao je predvoditi svetu mašu na ovom središnjem mjestu Katoličanske Crikve. Raznolikost Katoličanske Crikve bila je očita i na ovom slavlju sudjelovanjem grupe indijskih katoličanov iz južnoindijske savezne države Kerala s njihovimi svećeniki – pokrajine, u koj Željezanska biškupija ima svoju partnersku biškupiju.
 

U svojoj prodiki spomenuo je biškup Egidije tri posebne dragocijenosti u baziliki svetoga Petra: Berninijev baldahin nad grobom svetoga Petra, relikviju Svete Stolice kot znak učiteljskoga autoriteta papov i grobnice papov. Spomenuo je papu Ivana XXIII., ki je osnovao Željezansku biškupiju, papu Ivana Pavla II., ki je pohodio Željezansku biškupiju, i Benedikta XVI., ki ga je imenovao biškupom i bio upoznat sa Željezanskom biškupijom i Gradišćem. Na temelju tih referencijov na univerzalnu Crikvu i svoju biškupiju postavio je pitanje, kakova bi Crikva tribala danas biti: potribna joj je mistična i misionarska dimenzija. Mistično ne znači misteriozno/tajanstveno – Bog i njegov misterij, otajstvo, moraju biti u sredini. Vjera bi tribala biti važna u životu; sumnja je dio nje, kot i poznavanje vjere i nje prihvaćanje. Sveto ljeto je prilika, da se obrnemo Evandjelju. Sveti Petar nas opominja, da se čvrsto držimo svoje vjere i da o njoj svidočimo.
 

Biškup je nadalje naglasio bratsku dimenziju Crikve: zajedno graditi Kraljevstvo Božje. Nigdo nima sve dare – Crikva znači medjusobno se nadopunjavati i obogaćivati. To se odnosi na biškupiju, fare i obitelji. Nikada ne smi biti antagonizma, neka bude svenek suradnje, da bi se Crikva i svit mogli skupa oblikovati i podržavati. Treće, služenje siromašnim mora biti stvar bliska srcu – karitativna dimenzija Crikve. Poštovanje mora kulminirati služenjem človičanstvu; to je pravo značenje pranja nog: prignuti, pokloniti se. Služenje siromašnim, služenje poniženim i marginaliziranim – sve su to djela svetoga Martina, na ka smo pozvani. U tom kontekstu je spomenuo pape: Ivan XXIII. zalagao se je za otvorenost, Ivan Pavao II. za izgradnju mostov, Benedikt XVI. ostaje u spominku po svojem geslu "Gdo vjeruje, nikada nije sam", a papa Franjo ostavio je trajan dojam ričami "Ne zabite siromahe!" i "Ufaj se!".
 

Shodišće su organizirali ured za shodišća Željezanske biškupije i Turistička agencija Reisewelt. Biškupiju su kot turistički vodiči predstavljali dekan Karl Opelka, Hannes Artner i Karin Borenich. Nadalje je Pastoralni ured biškupije igrao centralnu ulogu u liturgijskom programu shodišća. Njihov peljač i ceremonijar Miroslav Mochnáč sprohadjao je dijecezanskoga biškupa i hodočasnike. Tim Pastoralnoga ureda je kot pomoć za hodočasnike pripravio knjižice s molitvami, jačkami i informacijami. Mario Weber, referent crikvene glazbe Željezanske biškupije, oblikovao je na orgula svete maše. Njegova žena Parisa, školovana pjevačica i vokalna pedagogica ter utemeljiteljica dičjega zbora "MartiniVoices", jačila je pri sv. maša na slavu Božju i na radost nazočnih.
 

Birgit Obermayer iz turističke agencije Reisewelt bila je prvenstveno odgovorna za putovanje, noćevanje i ugostiteljstvo hodočasnikov ter je svenek stala na raspolaganje i pružila pomoć. Pomagao joj je turistički vodič Hannes Baumgartner.

Na shodišću su bili 154 hodočasniki a dodatno pridružili su se još Gradišćanci i Gradišćanke, ki su došli posebno na shodišće. U Rimu je istovrimeno bilo prisutno oko šezdeset ljudi iz far Vulkaprodrštof - pod peljanjem farnika Štefana Jahnsa – i Velikoga Petarštofa. Kanonik Franz Brei, naddesetnik i farnik Jeništrofa (Jennersdorf), prodikovao je hodočasnikom u nadbaziliki sv. Pavla izvan zidin.

Slika: Vatican Media