Ovo ljeto počet će advenat 30. novembra, na prvu nedilju adventa. Adventsko vrime završava početkom božićnoga vrimena 25. decembra, na svetak Rodjenja Jezuševoga. Sveti večer postavlja ton za veliko božićno svečevanje; svečuje se u obitelji i je svet. Ov posebni večer je "domaća crikva" s molitvom, čitanjem božićnoga evandjelja i pjevanjem jačke "Tiha noć", austrijanske kreacije, ka je sada osvojila svit. Božićno vrime isto dura, iako ne tako dugo kot vazmeno. Vazam je glavni svetak kršćanov, temelj kršćanske vjere, i Vazam, spomen-slavlje križevanja i goristanja Jezuša Kristuša, je posjetnica, vizit-karta kršćanov. Božić je Božja revolucija: Bog postaje človik, ime mu je Emanuel – Bog s nami. Božićno vrime dura prik Staroga i Novoga ljeta, prik Bogojavljenja dalje do nedilje, 11. januara. Na ovu nedilju svečujemo svetak Krsta Gospodinovoga. To je ujedno i spomen na naše pokršćenje, ko je za sve, ki su nanovo rodjeni u Kristušu, početak našega utjelovljenja, ar u sakramentu krsta obličeni smo u Kristuša.
 

Ča je zapravo advenat? Advenat usmjerava želju i hlepnju ljudi na Kristušev ponovni dolazak na kraju vrimena, kada će ponovno dojti kot sudac. Neka dojde njegovo kraljevstvo i postane stvarnost, kako molimo u Očenašu: "Dojdi kraljevstvo tvoje!" Kakovo će to biti, otkriva nam se jur na Božić. Bog postaje dite, vječna Rič kod Oca postaje tijelo. On je Bog, koga moremo pobadnuti, dotaknuti, Bog ravnopravan na višini očiju, Bog ki se predaje človičanstvu i njegovomu svitu, Bog komu nismo tudji i komu ništ na ovom svitu ne ostaje tudje, ni grih, Bog ki nam se približava, s kim se sastajemo, ki nas otkupi i daruje nam vječni život s njim.
 

Svi kršćanski svetki povezani su s bogatimi običaji; i oni su vridni, održavaju život i stvaraju trajnu vridnost. Običaji i tradicije ne smu zasinjiti pravu bit, nego tribali bi nam pomoći, da razumimo razlog našega slavlja, ojačati našu radost i zacrtati čvrste, nosive korake za budućnost.
 

Prikladna su i pitanja:

Zač počinje komercijalni advenat pred samim adventom? Bori za vrime adventa rivaju adventske vijence na stran, iako je adventski vijenac relativno nova navada i dohadja iz protestantske tradicije. Zač imamo usred adventa božićne ulice, božićne sajme, božićna slavlja, božićne večeri i jilo, božićne koncerte i božićne čarolije? Božićno pecivo sliši na svetačni božićni stol, božićni dari pod božićno drivo, a božićno drivo pripada božićnomu vrimenu. U prošlosti su bori stali u stani do Svićnice, do 2. februara; miris borov oduševljavao je ne nek dicu. Neki ljudi hitaju svoj bor na ulicu jur na drugi dan Božića ili nekoliko dani kasnije – to je strašno, kot i hasnovanje plastičnih borov.
 

I ako bi se za vrime adventa odrekli svega toga, ča mu ne pripada, dovoljno bi ipak ostalo: adventski vijenac, iskinčenje vrat, obišanje kitov imele i jelve, kitov črišnje za dan svete Barbare, adventski kalendar, priredjenje peciva, pečenje jabuk i pripravljanje za Božić, pjevanje adventskih jačak, skupna molitva, slavlje zornic, devetnica pred Božićem - iskanje noćišća, nošenje Divice Marije, svečevanje sv. Mikule, tihi dani i pred svim hlepnja. Tišina omogućuje hlepnju za Božjim utjelovljenjem i opušćenu težnju za vlastitim utjelovljenjem. Punč je drag i pun kemikalijov, lakocijeno producirano, vruće, zakipljeno vino, stimulatori i ubijatelji apetita na jako osvitljeni ulica i čuda toga drugoga, ča se konzumira, rijetko doprinosi zdravlju i triznosti, a sigurno ne iščekivanju svetkov. Zač su ljudi čuda puti tako napeti u ovom času, zač se obitelji svadjaju, hištva prekidaju, a pravo siromaštvo života postaje sve već vidljivo? Djelomično i zato, ar očekivanja moru biti pretirana, a život se ne more kupiti ili konzumirati.
 

U ostalom, advenat je nekada durao šest tajedan, začeo je s Martinjom i bio vrime posta i pokore, iako ne tako oštro kot četrdeset dani posta i pokore pred Vazmi. Danas Martinja za mnoge označava početak mesopusta, a advenat je postao produženo mesopusno vrime: glasno, big od sebe i od života. Pokrivala za glavu, ka spominjaju na zimske dede ili krampusa, čuda kiča na koži, napuhnute figure pred stanom, zimske živine iz sjevera i zimski dedi, svitla u svi farba i stalna buka u pozadini, čuda lakocijenoga kiča.
 

Veselim se adventu - pravom adventu, Božjem adventu, adventu ovoga svita i mojemu adventu, ki ne dura samo četire tajedne, nego cijeli moj život.

A veselim se i Božiću, a posebno Ditetu Jezušu, komu još svenek vjerujem!

Slika: Pixabay