Sveti Ivan Pavao II. bio je poznat po svojoj pobožnosti prema Blaženoj Divici Mariji. Od ranoga ditinstva, po gubitku svoje majke, otac je u njemu poticao molitvu i uticanje Mariji kot svojoj majki. Zapravo je u njemu potaknuo začetak apoštolata kroz odanost njoj, ku gledamo „Kraljicom apoštolov“. Kot sveti Ivan, nazočan za vrime Jezuševoga križevanja, on je u svojem srcu čuo glas, ki veli: „Nut majka tvoja!“
 

Na njoj je temeljio svoje djelovanje kot svećenik, kasnije papa, i o njoj govorio u enciklici „Redemptoris Mater“, ističući Mariju kot majku Otkupitelja, ali i Majku Crikve. Misec oktobar posvećen je pobožnosti prema Blaženoj Divici Mariji kroz premišljavanje otajstav očenaši. Ono, ča čuda puti kot vjerniki izgubimo iz vida, je, da se u očenaši ne molimo Mariji zbog nje, nego zbog Jezuša. Ona nas pelja Jezušu. Uči nas, kako s njim proživiti otajstva njegovoga života, ka daju snagu i smisao našemu životu. Ljeta 2002. pridodao je Ivan Pavao II. postojećim otajstvam otajstva svitla, nazvao ih je „otajstvam Jezuševoga javnoga života“.

U nji se je Jezuš pokazao „Svitlom svita“ ter nam dogodjaji kot preobraženje na Brigu, svadba u Kani, objava Kraljevstva Božjega ili darivanje u sakramentu euharistije postaju jednako važni kot i sva druga otajstva, ka molimo. Ti dogodjaji, ako u nje vjerujemo, značenje za njimi, imaju snagu, otvoriti nam srce Jezuševomu spasenjskomu djelovanju. Za spomenuto potribno je vrimena. Zato je najbolje, očenaše moliti polako i s razmatranjem prema otajstvam i litanijam. Sam ta savjet je Ivan Pavao II. davao vjernikom, potičući ih, da se s povjerenjem i pažnjom oslonu na tu vridnu molitvu.
 

U današnje vrime, kada kontemplacija gubi svoje značenje, a u skušavanju smo, sve obavljati hitro i prez čuda razmišljanja, neka nam pobožnost očenaši bude ta „Stop!“ - znak, da je vrime, izdvojiti svoje misli i minute za Jezuša Kristuša. Marija će nam rado u tom pomoći, i to ne nek u oktobru.

Slika: Pixabay