14. junija 2025. u Filežu, u srcu sridnjega Gradišća, medjunarodni zbor Gradišćanskih Hrvatov Pax et Bonum obilježio je deset ljet svog postojanja. Ov jubilej nije bio samo jedna obljetnica, jur glas prošlosti, sadašnjosti i ufanja u budućnost – osebujno važan za hrvatsku narodnu manjinu ka i danas med tri države, snažno čuva svoj identitet. Za Gradišćanske Hrvate u Slovačkoj, Austriji i Ugarskoj ovo je potvrda da se identitet more skupa čuvati, živiti, prenositi i daleko od matične domovine.
 

Zbor danas broji 130 kotrigov, ali brojke su samo okvir ar ono ča se zaistinu broji je duh zajedničtva i predanosti, ča zbor njeguje jur čitavo desetljeće. Pod umjetničkim peljanjem gosp. Ive Šeparovića, zbor je kroz ovih deset ljeta postao već od glazbenog sastava – postao je simbol zajedničtva i glas, ki prelazi granice. Njegova dirigentska ruka nije samo tehnička: Ona zna slušati, osluškivati i usmjeravati, pazeći da svaki glas pronajde svoje mjesto, a svaki kotrig svoje dostojanstvo.

U znak priznanja za svoj dugoljetni doprinos, željezanski biškup mons. Egidije Živković uručio mu je i zlatno odlikovanje Željezanske biškupije, a isto je dobio i desetljetni kotrig ovog zbora Petar Móricz. Ostali kotrigi dobili su priznanja i izraze zahvale, čime je naglašeno da svaki, prez iznimke, ima svoje važno mjesto u ovoj glazbenoj obitelji. Toga dana je zbor svojimi glasi dao poseban ton i duhovnu lipotu svetačnosti svećevanja bermanja u Hrvatskom dekanatu u Velikiom Borištofu. U nazočnosti vjernikov i obitelji, 27 mladih potvrdilo je svoju vjeru, a pjesma zbora značila je već od glazbene pratnje – bila je molitva, potpor i slavlje.
 

Zbor Pax et Bonum je glas medjunarodne udruge Gradišćanskih Hrvatov – Gradišćanskoga društva Hrvat S.A.M. i Željezanske biškupije, ka kot da simbolično pruža ruku s pet prsti hrvatskom narodu u ovi kraji: Hrvatski vikarijat, Hrvatski dekanat Veliki Borištof, zbor Pax et Bonum, medjunarodna udruga Hrvat S.A.M. (Slovačka, Austrija, Madjarska), ter personalna fara – Hrvatska misija Željezno. Svaka od ovih “pet prsti” ima svoju ulogu, ali zajedno činu čvrstu šaku potpore i kontinuiteta.
 

Zato posebna zhvalnost ide ravno Željezanskoj biškupiji i biškupu Egidiju Živkoviću – ujedno protektoru udruge Hrvat S.A.M. – za neprekidan potpor i razumijevanje. Zahvalnost ide i peljačstvu udruge Hrvat S.A.M., posebno predsjedniku udruge i menadžeru zbora fra Božidaru Blaževiću, ki se samoga početka kontinuirano skrbi za organizacijske i logističke aspekte zbora. Na osebujan način hvala i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ki je kroz ova ljeta prepoznao vridnost inicijative udruge i zbora i pružao potpor u njihov razvitak.

Ovim nastupom u Filežu završen je projekt potpomognut upravo financijskimi sredstvi ovog ureda. Ono ča zapravo ostaje nije samo uspješno zaključen projekt, jur trajno povjerenje, poticaj i ćut da Hrvati izvan domovine nisu pozabljeni. U vrimenu kada se manjinski identiteti čuda puti s izazovima zaborava, ovaj zbor svojim djelovanjem pokazuje da se autentičnost more sačuvati ako se njeguje u zajedničtvu, dili i jači– a kada ča dolazi iz srca, ima snagu trajanja!

 

Slike: mag. theol. Martina Mihaljević