Vatikan, 21. aprila 2025. (KAP) U 2000 ljeti je Franjo bio prvi poglavar Crikve iz Latinske Amerike i prvi papa, ki se je zvao Franjo. Nije živio u palači i približio se je ljudem. Posebnu ljubav gajio je prema ugroženim: zatvorenikom, biguncem i siromašnim. U starosti i betegu bio je prvi papa, ki je u javnosti hasnovao normalna invalidska kolica.

Ali inovacije, ke je upeljao Franjo nisu bile ograničene samo na vanjske stvari. Pokusio je prominiti Crikvu na bolje i tako ispuniti ono, ča su kardinali u Rimu prosili pred njegovim izborom 13. marca 2013. ljeta. Zato se je intenzivno posvetio preuredjenju Rimske kurije i izdao već zakonov nego većina papov pred njim. Franji se je ugodalo, uglavnom dovršiti preobrazbu Vatikana u pravnu državu – nadalje monarhističkom upravom. Poslidnji korak bio je novi Ustav kurije, ki je stupio na snagu 2022. ljeta. Odstranio je posebna prava i složene strukture unutar aparata, ali je tim ojačao i moć pape.
 

Pravo na glasanje za žene

Slično je bilo i s projektom reforme novoga globalnoga crikvenoga ustava, ki je imao za cilj, dati laikom već prav sudjelovanja na svi razina Crikve širom svita. Zato je sazvao svitsku sinodu – prvu u crikvenoj povijesti, na koj su sudjelovale i žene s pravom glasa.

Iako je reformirao institucije – od Vatikanske banke do papinskoga medijskoga aparata – Franjo nikada nije ostavio nikakovu sumnju, da je on sam pravi donositelj odlukov i komunikator. Novinarom je govorio mimo svojih medijskih ljudi i nefiltrirano. Njegove spontane izjave, još i o diplomatski pitanji, čuda puti su njegov aparat peljale u neugodnu situaciju.

Važnije od svih reformov je njemu bilo ono, ča je rekao o budućem papi u svojem kandidatskom govoru u pretkonklavi 9. marca 2013.: On mora biti človik ki, polazeći od Kristuša, pomaže Crikvi, da projde na rube ljudskoga postojanja.“ U tom je duhu prodikovao Crikvu, ka triba biti otvorena za sve ljude – i za one, ki vjeruju, živu i ljubu drugačije nego ča Crikva uči.

“Odlazak na rube” bio je moto pontifikata. Odnosilo se je na sve one, ki živu na rubi društav, kot i na zemlje, narode i konflikte, ki su zanemareni ili ignorirani. Franjo je isto tako jasno pokazao koliko je Katoličanska Crikva danas Crikva širom svita. Bilo kroz sinodalni proces ili kroz kardinalska imenovanja Crikva južne hemisfere nikada nije bila toliko nazoči i imala tolik upliv.
 

Rastuća polarizacija

Unutar Crikve je vrime službe pape Franje bilo obilježeno rastućom polarizacijom med reformatori i konzervativci. Zasinjila ga je i kriza seksualnoga zlostavljanja, ku je pokusio obuzdati oštrimi crikvenimi zakoni. Papino odobravanje blagoslova osobov u homoseksualni veza izazvalo je i odobravanje i oštre kritike unutar Crikve, pred svim u Afriki.

Svojim fokusom na okoliš i solidarnost prik religijskih granic Franjo je obrnuo pažnju Crikve na nove prioritete. Njegova enciklika "Laudato si" iz 2015. bila je prva prava ekološka enciklika nekoga pape. U njoj je usvojio znanstvenu hipotezu o nadolazećoj klimatskoj katastrofi i pozvao na radikalan preokret u politiki i gospodarstvu.

Na prvom svojem putovanju kot papa je Franjo, i sam sin talijanskih migrantov, pohodio mediteranski otok Lampedusa 2013. i odsudio izolaciju Europe od biguncev. U svoji apoštolski pismi je odsudio "diktaturu bezlične ekonomije" i nepravičnost kot "koren društvenoga zla".

"Nikada nasilje u ime Boga"

Franjo je redovito pozivao na mir i razoružanje. Pokusio je, nagovoriti Rusiju i Ukrajinu na pregovore. U boju u Gazi po 7. oktobru 2023. zauzeo je sridnju poziciju med Izraelci i Palestinci. Oštro je napao izolacionističku politiku Donalda Trumpa prema ilegalnimi migranti za vrime njegovih dvih mandatov. Nekoliko puta je bilo govora o tom, da bude kandidat za Nobelovu nagradu za mir.

Enciklika "Fratelli tutti" iz 2020. zacrtala je vizije človičanstva, ko djeluje solidarno i ekološki ter bi tribalo izajti čvršće iz korona-krize. "Nikada nasilje u ime Boga": Franjo i njegova medjureligijska nastojanja, osobito u smjeru islama, dali su ovomu medjuvjerskomu kredu nevidjenu kvalitetu i važnost.

Ozbiljno je ograničio posebna prava tradicionalističke manjine u Katoličanskoj Crikvi, ka je htila zadržati stari oblik latinske maše. Njegovi poticaji za obnovom potaknuli su ufanje u temeljne promjene, ne samo u Crikvi u zemlja nimško govornoga područja. Jedna od posljedic bio je projekt liberalnih katoličanov, da moderniziraju formu i nauk Crikve "Sinodalnim putem". Medjutim je papa to kritizirao kot pokušaj stvaranja "još jedne protestantske Crikve u Nimškoj".
 

Suočavanje sa siromašnimi

Papa Franjo, čije je pravo ime Jorge Mario Bergoglio, rodio se je 17. decembra 1936. kot najstarije od petero dice talijanskih imigrantov u Buenos Airesu. Ljeta 1958. stupio je u red jezuitov. Ljeta 1973. postao je poglavar argentinske provincije reda. Bila su to ljeta vojne diktature (1976.-1983.). Subrati, ki su bili uhapšeni u zatvoru za mučenje, optuživali su ga za slabost u obračunu s režimom. Kasnije su ovo revidirali.

Ivan Pavao II. imenovao je Bergoglija nadbiškupom dijeceze argentinskoga glavnoga grada 1998. ljeta. Kot biškup iskazivao je milovanje prema siromašnim, živio je skromno i zalagao se za koncentriranje na srž kršćanske poruke.

Bergoglio je jur odigrao važnu ulogu na konklavi 2005. ljeta. Rečeno je, da je u to vrime dobio oko 40 glasov; ali se odmaknuo, da bi oslobodio put izboru Ratzingera. Stoprv kada je 28. februara 2013. dao ostavku na mjesto pape, izbor je pao na Argentinca. Franjo je kot papa deset ljet morao diliti pažnju javnosti sa svojim prethodnikom. Ovo je isto tako bilo prvo u papinskoj povijesti. Na Vazmeni ponediljak, 21. aprila, po onom danu, kada je dao svoj poslidnji blagoslov "Urbi et Orbi", preminuo je u Vatikanu.

Slika: KNA-Bild