Crikva se 3. februara spominja svetoga Blaža ili svetoga Vlaha, sveca, ki se je svojim čudi ispunjenim životom urizao u spominjanje vjernikov. Mnogo je od njegove hagiografije prešlo u legendu, ali nije izgubilo na značenju, upravo suprotno.
 

Blaž je živio u 3. stoljeću u Kapadociji (današnja Turska) i obnašao je službu biškupa u području pod rimskom upravom, ka je imala prilično negativno držanje prema kršćanom toga područja. Da situacija bude za Blaža još dramatičnija, Bog ga je obdario karizmom iscilenja, a narodom se je proširio glas o njegovi izvanredni sposobnosti. Da mu rimske vlasti nisu bile naklonjene, svidoči i činjenica, da ga je rimski upravitelj dao uhapšiti i zatvoriti, ali Blažu se je ugodalo pobignuti pred uhapšenjem.
 

Shranio se je u divljini, našavši boravišće u jednoj špilji. Za vrime toga utočišnoga boravka do izražaja dojde još jedna neobična sposobnost darovana Blažu: mogao se je hitro i lako sprijateljiti s životinjami, ke je našao u divljini. O Blaževi anegdota pastoralnoga prijateljevanja s životinjami postoju različne legende, a u jednoj takovoj zabrinuta žena pohodi biškupa Blaža, moleći ga da intervenira kod kradljivca nje praščića od strane gladnoga vuka. Prišavši vuku, ki je u zubi držao nesrićnu životinju, Blaž mu se je obratio i, opomenuvši ga zbog kradnje, mogao ga osvidočiti, da pusti praščića nenaranjenoga. Tako je sveti Blaž dobio prijateljicu u toj ženi, ka ga je kasnije pohadjala u njegovoj ćeliji, donoseći mu sviće. Odanle prisutnost simbolike prekriženih svić prilikom blagoslova grla vjernikom na njegov spomendan.
 

Sve ovo dosada rečeno upućuje našu vjerničku svist, da povuče paralelu izmed onoga prvotnoga Adama iz Postanka i ovoga zanimljivoga sveca, Blaža. Kot Adam on prijateljuje s živim svitom, ljudi i životinjami ter tako postaje znakom obnove svega stvorenja u Jezušu Kristušu.

Da se vratimo još malo na ta očekivani blagoslov grla. Spomenuti običaj proizlazi iz jedne intervencije ovoga sveca, kada je pomogao dičaku, ki se je zadavio ribljom košću ili pak bolovao od neke bolesti grla. Pokidob nam je naš govor bitan, ar se prik njega javljamo drugim bićam, i blagoslov grla nam je važan. Bog nam je darovao glas, da ga moremo slaviti, a bližnjim činiti dobro.
 

Kako je završio naš sveti Blaž? U nebu, s Jezušem Kristušem, ubrojen med četrnaest glavnih svecev pomoćnikov, ar je bio zauzeti biškup, prijatelj i brat. Još i kada su ga konačno uhapšili zbog njegove vjere u Kristuša, nije odustao od nje, nego je kategorički odbio častiti rimskoga Cara kot božanstvo prinoseći tamjan, ča su ga prilikom sudjenja tribuni pokušali prisiliti. Pred smrću bio je okrutno mučen ter se ubraja i med svece mučenike.
 

Zato se na spomendan svetoga Blaža spomenimo, da nam naš glas i grlo služu za govorenje dobrih stvari našim bližnjim, a naše misli za ustrajnost u vjeri, ufanju i ljubavi, ča nas kot i svetoga Blaža pelja k konačnoj pobjedi nad smrću - goristanju.
 

Sveti Blaž, moli za nas!

Slika: Copyright 2021, KNA GmbH, www.kna.de, All Rights Reserved, Matthias Hoch